IVANJSKE VATRE – kada se pale, običaji i tradicija

Ivanjske vatre – kada se pale, običaji i tradicija

Uz spomendan sv. Ivana Krstitelja vežu se različiti običaji, a jedan od njih je i paljenje ivanjskih vatri ili ivanjskih krijesova. U Podmilačju se u večernjim satima 23.06. dan uoči svetog Ive, s početkom u 22 h odvija molitveno meditativni program, koji uključuje i blagoslov ivanjske vatre.

Spomendan svetog Ivana Krstitelja u našim krajevima tradicionalno je bio popraćen mnogim narodnim običajima, budući da se podudara s ljetnim solsticijem, danom u godini kada je svijetli dio dana najduži, ali i danom kojim se obilježava početak ljeta, najtoplijeg dijela godine. Ivanjske vatre tradicionalno se pale noć prije Ivandana. U Podmilačju nije postojala tradicija paljenja ivanjskih krijesova, ali jeste u okolnim krajevima u Srednjoj Bosni, posebno u okolici Travnika. U Hrvatskoj postoji običaj paljenja ivanjskih vatri u Dalmaciji, Međimurju, Zagrebu i okolici. U nekim krajevima se palio jedan veliki krijes, a u drugim više malih krijesova. Također, u nekim krajevima se pale kroz cijelo razdoblje od uoči Ivandana 23.06. do svetog Petra (Petrova) 29.06. Tradiconalno su ivanjske vatre bile popraćene plesom i pjesmom, a u Podmilačju kod crkve paljenje ivanjske vatre popraćeno je molitvom, duhovnom meditacijom i duhovnim pjesmama.

Kad se pale ivanjske vatre (ivanjski krijesovi)

Ivanjski krijesovi se pale ovisno o mjestu i običaju od sumraka uoči Ivandana, 23.06. tijekom večeri do ponoći, ali u nekim krajveima je tradicija da se pale svaku večer od 23.06. do 29.06. na spomendan svetog Petra.

Simbolika Ivanjske vatre

Ivanjska vatra koja se pali ispred crkve ima simboliku ognja (vatre, svjetlosti i svijeće) koju općenito vatra i svjetlost imaju u kršćanstvu. Vatra u kršćanstvu simbolizira žar života, pobjedu života nad smrti, pobjedu svjetlosti nad tamom.

Šibenski biskup Tomislav Rogić, na predvođenju obreda na Veliku subotu, koji također uključuje paljenje vatre rekao je kako je simbolika vatre u slici sile Duha Božjeg. “Simbolika vatre, priroda vatre je u tome da mijenja sve što se u vatru stavi. Vatra je slika sile Duha Božjega. On mijenja čovjeka, vodi i hrabri, daje snagu i pobjedu. I ta Božja pobjeda treba se dogoditi u ljudskom srcu. Simbolika svijeće koja gori, troši se, žrtvuje da bi grijala i prosvjetljivala, odražava sudbinu čovjeka koji je krenuo za Kristom. Objedinjuje u sebi darivanje za život, sebedarje i pobjedu svjetla, istine, ljubavi i dobrote. Od svijeće uvijek možemo učiti“, kazao je biskup Rogić.

Ivanjske vatre tradicija

Ivanjske vatre se pale u različitim krajevima i od različitih materijala: od drva, granja, klasova, kukurzovine, kukuruzne svile, slame ili cvijeća. Ovisno o kraju i običaju ivanjske vatre su bile kao neki bunar želja, u nekim krajevima sudionici su donosili klasove žita i palili, te simbolično to smatrali prvom sezonskom hranom, kao nagovještaj sezone „novog kruha”, u drugim krajevima djevojke su palile (najčešće čičkovo) cvijeće koje bi simboliziralo mladiće u koje su zaljubljene, a vatra je simbolizirala ljubav koja će se rasplamsati u njima. Ivanjske vatre negdje su se palile radi zdravlja, negdje čisto radi narodnog veselja… Ivanjske vatre bile su u prenesenom značenju plamen želja koji je plamtio u ljudima, a vatra je simbolizirala obasjavanje tih želja, njihovo ispoljavanje i žarku želju da se ostvare.

Običaji na Ivandan

Uz blagdan svetog Ivana Krstitelja vežu se razni običaji, hodočašća, procesije, mise, narodna veselja… U čast sv. Ivana vjernici poste, zavjetuju se, mole, upućuju pjesme. Spomendan svetog Ivana Krstitelja u folklornom smislu je nakon Božića najbogatiji blagdan. Od paljenja ivanjskih vatri u sumrak, jutarnjeg buđenja kako bi se okupalo u rijekama i jezerima, hodanju po pepelu ivanjskih krijsova, do kićenja i ukrašavanja kuća cvijećem. U Podmilačju je postojao običaj “traženja vatri krijsnica”, jer se smatralo da ako se negdje u noći uoči Ivandana vidi jaka svjetlost (vatra) krijesnica kako se na tom mjestu krije zakopano blago.

Ipak, hodočašćenje u zavjetna mjesta i svetišta običaj je koji je najviše izražen i koji je univerzalan. Nakon misnih slavlja na kojima vjernici upućuju svoje molitve svetom Ivanu Krstitelju organiziraju se narodna veselja i zabave, što ovaj dan čini baš kako su ga nazivali u srednjem vijeku “ljetnim Božićem”.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.