Umivanje lica prije izlaska sunca – Ivandanjski običaj
U blizini crkve Sv. Ive u Podmilačju, tek preko puta ceste, nalazi se izvor Mrtvalj. Stotine tisuća hodočasnika godišnje piju vodu s ovog izvora i umivaju se, posebno u jutarnjim satima na Ivandan u vjeri kako će to zaštiti njihovo zdravlje, posebno oči i kožu.
Mrtvalj – Izvor sv. Ive
Hodočasnici u Podmilačje dolaze kako bi obilježili blagdan sv. Ivana Krstitelja i pomolili se, ali je mnogima i Mrtvalj, obavezna stanica. Mrtvalj ne samo da utažuje žeđ na taj dan, nego se mnogi umivaju u izvorskoj vodi Mrtvalja i piju vodu u nadi kako će im to pomoći u ozdravljenju ili kod tegoba s očima. Tako je posjet Mrtvalju u neku ruku sastavni dio hodočašća u Podmilačje. Na Mrtvalju, izvoru sv. Ive, ocrtan je mural s biblijskim motivom koji kreira i vizualnu povezanost između svetišta i izvora. Vjeruje se kako umivanje u Mrtvalju donosi fizičko zdravlje očiju, ali i bistrinu pogleda, zdravu dušu i zdrav i optimističan pogled na život.
Međutim, Mrtvalj nije sastavni dio misnih slavlja i običaja, nego individualna stanica pojedinaca koji posjećuju Podmilačje. Ipak, kardinal Vinko Puljić, na središnjem misnom slavlju 2018. godine, zaključio je misu s pozivom da se hodočasnici osvježe na „čudotvornom izvoru sv. Ive”, čime je na neki način „službeno priznao” od strane crkvenih struktura čudotvornu moć vode iz izvora Mrtvalj.
Mrtvalj je ime dobio sličnom logikom iz koje je nastala poslovica za biljku “travu ivu”, koja raste na okolnim proplancima uz Svetište sv. Ive, a za koju se također smatra kako je jako ljekovita. U Podmilačju se kaže “trava iva od mrtva pravi živa“. Tako se smatra kako i Mrtvalj, ozdravlja i one koji su na “samom rubu”, posebno one s pesimističnim pogledom na život i depresijama gdje im se nakon umivanja na izvoru Mrtvalj otvara novi pogled na život, rađa nova nada i optimizam.
Kolokvijalno se Mrtvalj još naziva i Izvor sv. Ive.
Ivandanjski običaj umivanja lica izvorskom vodom
Uz ivanjske vatre i krijesove, postoji jedan običaj u Podmilačju koji je daleko popularniji, a to je umivanje lica prije izlaska sunca na Ivandan. Stoljećima se u Podmilačju, naselju u kojem se nalazi crkva sv. Ive, njegovao običaj umivanja u hladnoj izvorskoj vodi, jer se smatralo kako to donosi zdravlje očiju i kože. Roditelji su budili djecu i poticali ih na umivanje ili su im donosili vodu u bokalima koju bi uzeli s izvora prije izlaska sunca kako bi se djeca umila izvorskom vodom kada se probude. Ovaj običaj se posebno njegovao u Župi Podmilačje i okolnim naseljima, jer je sveti Ivan Krstitelj, među ostalim zaštitnik vode i izvora, ali i zaštitnik vida i zdravlja očiju. Općenito su se žitelji umivali bilo kojom izvorskom vodom, u Podmilačju je to bio najčešće Resnik, a oni koji su imali problema s kožom ili vidom namjenski su odlazili na izvor Mrtvalj (Izvor sv. Ive). Budući da na Ivandan u Podmilačje dolaze brojni hodočasnici, lokalno stanovništvo, oduvijek poznato po skromnosti i pobožnosti, rijetko je dolazilo umivati se na Mrtvalj, baš na spomendan sv. Ivana Krstitelja 24.06., osim u slučaju velike zdravstvene potrebe, jer nisu htjeli „smetati” hodočasnicima, za koje su smatrali kako imaju veću potrebu približiti se izvoru, nego oni sami, koji imaju pristup izvoru Mrtvalj i ostalim danima u godini. Često se voda iz Mrtvalja uzimala dan ranije kako se ne bi „stvarala gužva” bolesnima. Zanimljivo je da lokalno stanovništvo iz Podmilačja izbjegavalo i obilaženje kipa ili ispovijedi na sam dan sv. Ive ili su imali naviku odlaska na ranije mise od centralne svečane, kako bi oslobodili prostor za hodočasnike u potrebi. Dio velike popularnosti ovog svetišta kao skromnog i skrušenog mjesta molitve, treba svakako pripisati i njegovim žiteljima koji su živjeli skromno i gostoljubivo, a posebno na dan sv. Ive, kada su svoje vrijeme i energiju odvajali kako bi olakšali hodočasnicima i pomogli im u njihovim molitvenim putovima.
Danas je lokalno stanovništvo jako malobrojno, a i oni koji dolaze u svoje kuće u Podmilačju, na dan s. Ive iz dalekih krajeve, imaju jednako malo vremena i zapravo su jednako hodočasnici, kao i svi oni koji nemaju takvu povezanost s Podmilačjem kroz pretke i zemlju.
Otvaranje sezone kupanja na Ivandan
Još je bio običaj na Ivandan okupati se u rijeci Vrbas, Plivi ili Plivskom jezeru. Kupanjem se „otvarala” sezona ljetnog kupanja. Osim što se vjerovalo kako kupanje u jutarnjim satima na Ivandan štiti zdravlje, popodne se kupalo iz zabave, u smislu otvaranja “zdrave” sezone kupanja.
Mnogi su ustajali ujutro oko 5h da bi se okupali u Vrbasu, Plivi ili na Plviskom jezeru, prije izlaska sunca kako bi ojačali zdravlje.
Hodčasnicima treba napomenuti da Vrbas nije rijeka kojom se na svakom dijelu obale može kupati, jer nosi svoje skrivene opasnosti u vidu brzaca i podzemnih virova. Lokalno stanovništvo oduvijek je znalo da se kupa samo na posebnim mjestima i dijelovima obale uz Vrbas, gdje je rijeka mirnija i nema podzemnih virova koji nisu vidljivi na površini rijeke, te je bilo poznato kako je opasnost divljanja rijeke minimalna. Jedno od takvih Mjesta je bila Fratarska Luka, koja se nalazi u sklopu svetišta, preko ceste od crkve. Fratarska Luka bila je glavno kupalište i plaža kroz cijelo ljeto lokalnog stanovništva. Međutim, nakon rata, kada je krajolik Fratarske Luke zbog potrebe izgradnje nove crkve i okolnog uređenja svetišta izmijenjen, kupanje u tom području nosi veće rizike, pa se tu više ne preporuča kupati u rijeci Vrbas.